Menu

Régészeti adatbank, Bács-Kiskun megye

ALJMAŠ (mađ. Bácsalmás, njem. Almasch) - Gradić u Bačko-kiškunskoj županiji. Naselje se nalazi dvadesetak kilometara istočno od grada Baje i deset kilometara od mađarsko-srpske granice. Ime naselja potječe od mađarske riječi „halmos“ (humkast, brežuljkast). Nakon protjerivanja Turaka, krajem 17. stoljeća stanovnici su mu Hrvati i Dalmatinci. Župa naselja je utemeljena 1736. godine, a župne knjige vode se od 1740. godine. Sa 77 hrvatskih obitelji, od 1768. godine Aljmaš se bilježi kao hrvatsko (ilirsko) mjesto. Nakon toga naseljavaju ga Nijemci (1784.,1786. i 1791. godine). Jezik bogoslužja početkom 19. stoljeća je hrvatski (ilirski), njemački i mađarski. Do 1887. djeluje hrvatska (bunjevačka) škola. Danas se u osnovnoj školi Mihálya Vörösmartya hrvatski jezik predaje kao predmet, a u gradskom vrtiću, u Kossuthovoj 120 odvija se hrvtaski odgoj. Broj Hrvata 1880. g. je 1493, 1890. g. 1374 (ukupan broj stanovnika 11 498), 1945. g. 1349, a 1960. g. 684. Prema popisu pučanstva iz 2011. godine broj pripadnika hrvatske narodnosti je 158. Na prvim izborima za mjesne manjinske samouprave, 1995. godine utemeljena je Hrvatska samouprava koja djeluje i danas.

Bővebben: Bácsalmás

BAJA - Grad na lijevoj obali Dunava (dunavskog rukavca Šugavica) u sjeverozapadnoj Bačkoj. U Baji već u 13. stoljeću djeluju dalmatinski i bosanski dušobrižnici. Hrvati u Baji žive i tijekom 16. stoljeća, a 1600. došli su i franjevci iz bosanskog Olova. Poslije oslobođenja od Turaka 1687. dolazi novi val izbjeglica, 1695. izuzeta je iz Vojne krajine, hrvatski postaje službenim jezikom, a naselje se 1696. prvi put bilježi pod nazivom Baja. Prema popisu iz 1699. godine u Baji živi 595 većinom hrvatskih kmetova. Samostalna župa utemeljena je 1712. godine (a do 1728. postoji samo hrvatska Župa svetog Antuna Padovanskog) s podružnicama Bikić, Gara, Kaćmar, Čavolj, Sentivan, Baškut. Dušobrižnici su bosanski franjevci. U popisu iz 1715. godine zabilježeno je 138 hrvatskih obitelji, a popis iz 1828. bilježi najviše (786) hrvatskih obitelji. Gradu je 1930. pripojena Fancaga, sjeverno prigradsko naselje s bunjevačkom većinom. Prema popisu pučanstva iz 1880. registrirano je 2629 Hrvata i Srba, s hrvatskom većinom što pokazuje i podatak iz 1910. kada je zabilježeno 2188 Bunjevaca (iste godine na Fancagi 1106 Bunjevaca). Od ukupnih 36267 stanovnika u Baji 2011. živi 764 (2%) pripadnika hrvatske zajednice.

Bővebben: Baja

BIKIĆ - (mađarski Bácsbokod) Bikić je selo u jugoistočnoj Mađarskoj i leži zapadno od grada Aljmaša. Prvi put se spominje u darovnici 1340. godine, a spominje se i u turskim spisima. Nakon odlaska Turaka, 1727. u posjedu je obitelji Czobor, zatim Grašalković, Széchenyi, Hédervári-Viczi pa Zichy-Ferraris, sve do 1862. kada postaje samostalnom općinom. Bikić je bio područnom crkvom bosanskih franjevaca u Baji. Župa je utemeljena 1776. godine, a matične knjige vode se od 1771. godine. Crkva je sagrađena 1780. godine i posvećena je svetoj Elizabeti. Kapelica na kalvariji, pokraj mjesnog groblja sagrađena je 1895. darom Ane Vidaković i Tamása Schweiperta i posvećena svetoj Ani, majci Blažene Djevice Marije.  Jezik naselja 1822. je hrvatski (ilirski) i njemački, 1830. hrvatski, mađarski i njemački, 1844. mađarski i hrvatski te 1851. ponovo mađarski, hrvatski i njemački.Prema popisu pučanstva iz 2011. godine u ovom selu živi 100 Hrvata (4%) dok je ukupan broj stanovnika 2676. Hrvatska samouprava utemeljena je 1995. godine na prvim izborima za mjesne manjinske samouprave (1994.) i djelovala je do listopada 2014. godine.

Bővebben: Bácsbokod

FANCAGA/VANCAGA - (mađarski Bajaszentistván) Nekada samostalno naselje nalazi se sjeverno od Baje, u Bačko-kiškunskoj županiji s bunjevačkom većinom žitelja. Godine 1930. pripojeno je Baji i tako je danas sjeverno predgrađe grada. Ime naselja potječe od naziva tesarske sjekire koja se naziva fancagom. Kao Szentistván, prvi put se spominje 1520. godine. Nakon poplave, 1782. godine naseljavaju ga stanovnici hrvatskih sela, poplavljenog Pandura, a zatim 1804. i stanovnici Kakonja. Godine 1818., osim 4 mađarske obitelji svi su stanovnici sela Hrvati. Fancaga 1851. se bilježi kao mađarsko-dalmatinsko selo. U selu je 1910. evidentirano 1106 Hrvata od 3737 stanovnika. Poslije 1930. broj Hrvata prema procjenama 1945. je 2000, 1960. je 1000, a 1980. je 500. U fancaškoj osnovnoj školi odvija se predmetna nastava hrvatskoga jezika u kojoj sudjeluje više od sto učenika. Fancaška škola djeluje i kao kulturni centar - najznačajnije priredbe su Markovo, Fancaški hrvatski narodnosni dan i spomendan pjesnika Stipana Grgića Krunoslava.

Bővebben: Bajaszentistván

1. oldal / 4

Kapcsolat


Országos Horvát Önkormányzat
1089 Budapest, Bíró Lajos utca 24.
Telefon: +36-1/ 303-6093; +36-1/ 303-6094;
+36-1/ 219-0827
E-mail: Ez az e-mail-cím a szpemrobotok elleni védelem alatt áll. Megtekintéséhez engedélyeznie kell a JavaScript használatát.

Kiemelt partnereink

HRVATSKI GLASNIK

MHTI

 RADIO CROATICA

 HMI

A LAP TETEJÉRE