Pregled književnosti Hrvata u Mađarskoj od 1945. do danas
Želi li se znanstvenim metodama govoriti o književnosti Hrvata u Mađarskoj mora se pronaći odgovarajući pristup. Zasigurno ne možemo u potpunosti primijeniti one metode, a gotovo vrijednosne sustave, koje su općeprihvaćene za hrvatsku književnost u matičnoj zemlji. Točnije, potrebito je povući razliku između funkcioniranja određenog djela u okvirima književnosti Hrvata u Mađarskoj, odnosno, unutar korpusa cjelokupne hrvatske književnosti. Sasvim je, naime, jasno kako stihovi na primjer Marka Dekića znače jedno za Hrvate u Mađarskoj, a grugačije se poimaju u kontekstu cjelokupne hrvatske knjićevnosti. Ukoliko smo svjesni ove dvostrukosti, možemo izbjeći često neosnovane , paušalne izjave o periferijalnom značenju književnosti. Time se ne želi reći kako književnost Hrvata u Mađarskoj ne treba vrednovati u sklopu cjelokupne hrvatske književnosti, štoviše, potrebno ju je ubaštiniti -kako to često i s pravom naglašava prof. Đ. Vidmarović- a to je moguće jedino putem estetskog vrednovanja književnih djela. Iz to sada izloženoga nameću nam se dva zaključka:
- Za književnost Hrvata u Mađarskoj važi takav vrijednosni sastav kakvog može producirati sama ta književnost;
- Budući je književnost Hrvata u Mađarskoj dio cjelokupne hrvatske književnosti, valja je uključiti i u taj vrijednosni sustav.
Kniževnost Hrvata u Mađarskoj prešla je relativno samostalan put od 1945. do danas, koje je, naravno, uvjetovan manjinskim položajem. Kulturni život svake nacionalne manjine u izravnoj je ovisnosti o političkim prilikama u zemlji u kojoj nacionalna manjina obitava. Tako je i razvoj književnosti Hrvata u Mađarskoj bio često puta sputavan, lomljen ili usmjeravan izravno pod utjecajem izvanknjiževnih činjenica. Veze s matičnom zemljom, matičnim narodom, pa onda i s hrvatskom književnošću -zbog istih razloga- bile su rijetke, neredovite a nerijetko i potpuno prekinute. U nedostatku organiziranog književnog života (književni časopis, književna kritika, izdavačke mogućnosti, izgrađena čitateljska publika itd.) hrvatski književnik u Mađarskoj
Autori koji su se doticali problema književnosti, hrvatskih nacionalnih manjina uočili su ovdje iznesen problem. "Imajući u vidu specifičnost pojave i razvitka tih tokova, njihov konkretan estetski doseg ostvaren u bližoj ili dalnjoj vezi s matičnom književnošću, antologičar je odabrao kao jedini moguć kriterij istovjetnost selekcije matičnog i izvanmatičnog dječjeg pjesništva no imajući istovremeno pod očima i konkretne uvjete nastanka te poezije, kao i njezinu, podjednako užu estetsku i širu društvenu funkciju u udređenoj sredini." Joža Skok: Antologičareva riječ na kraju ili u potrazi za genezom i identitetom hrvatskog dječjeg pjesništva, Lijek Ikara, Naša djeca, Zagreb, 1987., 271 str. "Ne razumijeti svu složenost nastanka toga pjeništva, te njegovu sudbinsku povezanost uz materinski jezik, a preko njega uz opstanak manjine, znači svesti ga na razinu provincijalizma i periferije. U toj pogrešci krije se opasnost da se matični narod liši jedne specifične književnosti, da se ne uvidi njezino mjesto u cjelokupnom razvoju duhovne nagrađivanje Hrvatskog naroda. "Đuro Vidmaroviđ: Suvremeni tokovi u pjesništvu mađarskih Hrvata, Nakladni zavod
Matice hrvatske, Zgb., 1991., 34. str
Blazsetin István